Разговор:Историја

ALEKSANDAR MAKEDONSKI-VELIKI 

Većina tekstova, osvrta i predložaka za život Aleksandra Makedonskog ili Velikog temelji se na Plutarhovom djelu koje je nastalo gotovo 400 godina nakon Aleksandrove smrti. Prema tome, iako je cijenjen kao povjesničar, Plutarh se ne može smatrati primarnim izvorom jer je on sam koristio razne izvore, vjerodostojne ili ne, teško je ili nemoguće odrediti. Nakon njega pojavio se i rimski povjesničar Kurcije Ruf koji je, po uzoru na drugog grčkog povjesničara Klitarha, napisao u 10 knjiga 'Povijest Aleksandra Velikog'. Ti tekstovi možda nisu objektivni, ni vjerodostojni, ali jedino su što imamo i prosudu njihove istinitosti prepustit ćemo stručnjacima. Budući makedonski i azijski kralj, faraon i po nekima Zeusov sin, kako su ga sve zvali, rodio se 22. srpnja 356. godine prije nove ere (iako datum nije pouzdan) u Pelli, makedonskom gradu. Njegov otac Filip II bio je tada kralj Makedonije, a majka Olimpija epirska princeza. Prema Plutarhu, Filip je potekao iz roda mitskog junaka Herkula, a Olimpija iz roda Ahileja. Isti izvor navodi Zeusa kao Aleksandrovog oca jer se Filip bojao magičnih ženinih moći i njenih zmija, u što su tada mnogi bili skloni vjerovati jer su ga smatrali božanskim i davali mu prikladne nadimke. U trinaestoj godini Aleksandar je za osobnog učitelja dobio poznatog grčkog filozofa Aristotela, i danas velikog i poštovanog uzora, koji ga je podučavao retorici, književnosti, filozofiji, medicini i drugim disciplinama u školi, zajedno s drugim dječacima 'plave krvi'. Ondje je navodno upoznao svog vječnog prijatelja, možda ljubavnika, a neki kažu i svoj 'alter ego', Hefestiona. U šesnaestoj godini otac ga je ostavio u Makedoniji kao regenta, dakle zaduženog za vlast i odluke dok je ovaj odsutan, što dovoljno govori o očevoj vjeri u vojne i vladarske sposobnosti sina. Ipak njihov odnos nikad nije bio sjajan, Aleksandar je bio bliži majci koju Filip nikad nije previše cijenio, prvenstveno zbog njenog nemakedonskog podrijetla. Odnosi u obitelji su se posebno zaoštrili kad se Filip oženio za Makedonku Kleopatru. U ljeto 336. pr. n. e. Filipa je ubio vlastiti sluga, ali budući da je i ovaj odmah ubijen, nikad nije raščišćena pozadina ovih događaja, pa po nekim teorijama iza tog 'atentata' stoji i sama Olimpija. Uz potporu vojske i puka, Aleksandar je proglašen novim kraljem s nepunih dvadeset godina. Većina grčkih gradova odmah je priznala njegovo ime kao vrhovno, osim Atene i Tebe koje nisu bile sigurne žele li se prepustiti vodstvu dvadesetogodišnjeg mladića, a Grčka je ionako u globalu doživljavala makedonsku vlast kao stranu i barbarsku. Aleksandar je prvo krenuo osigurati sjeverne granice, pokorio Tesaliju i Iliriju, nakon čega se proširila glasina da je poginuo. Atena i Teba, ohrabrene u svom revoltu, ipak su doživjele neželjenu sudbinu. Aleksandar je tada prvi put pokazao svoju snagu razorivši Tebu do temelja, ne ostavivši nikoga na životu i srušivši sve pred sobom. Aleksandar, koji je imao megalomanske i sulude ideje, nikako nije bio na glasu kao milostiv i dobar kralj, posebno ne u mjestima prema kojima se ponio kao prema Tebi. U današnjem Iranu, nekadašnjoj Perziji, poznat je kao 'zli kralj', koji je učinio sve da bi uništio perzijsku kulturu i religiju. To, čini se, ipak nije bilo tako jer on je sam od istočnih naroda preuzeo neke običaje, prihvatio ih i izmiješao sa starim grčkim i makedonskim običajima. Jedna od najpoznatijih činjenica koje se vežu uz Aleksandra podatak je o njegovom najvjernijem prijatelju i vjerojatno najpoznatijem konju na svijetu - Bukefalu. Da ne duljimo s analizom Aleksandrovih osvajanja, karta govori sama za sebe. Iako u načinu ratovanja nije donio ništa novo, iako je većinu vojne taktike naslijedio od oca, a osim toga, bio je okružen vojnim stratezima, ipak je uspio ostati zapisan u legendi kao jedan od najvećih vojskovođa. On je u samo trinaest godina vladavine osvojio veliku Perziju, Egipat, Baktriju te ušao u Indiju. Mnogi govore o njegovoj ideji 'ujedinjenog svijeta' dok se drugi suprotstavljaju analizom mlade, nadobudne srčanosti s megalomanskim apetitom. Nakon najnovije ekranizacije Olivera Stonea veliku je prašinu diglo pitanje Aleksandrove homoseksualnosti. Činjenica je da je starogrčki i rimski svijet, posebice prije pojave kršćanstva, imao posve drugačiju viziju istospolne ljubavi od nas. Njima je, naime, muška ljubav bila jedina istinska i prava dok je žena bila cijenjena, ali kao majka, ne kao žena. Osim toga, najveći umovi toga doba, poput Platona i Aristotela, bez zadrške opisuju homoseksualnost u svojim djelima. Aleksandar je umro 10. lipnja 323 pr. n. e. Njegova je smrt još uvijek nerazjašnjena, ali uglavnom se govori o nekoj nepoznatoj groznici i bolesti. Njegovo veliko osvojeno područje ubrzo je oslabilo zbog borbi nasljednika, dijadoha, jer više nije bilo toliko snažne ličnosti koja bi taj teritorij održala jedinstvenim. To je mogao samo Aleksandar Veliki.

brest-bot проверка на правопис

• Линк наместо Врска, англицизам..

Ако имате забележано други синтаксни грешки кои многукратно се повторуваат низ страниците, можете да побарате истите со помош на ботот да се исправат.--Brest-bot (разговор) 21:44, 8 август 2010 (CEST), управуван од Brest.